Šareni trag istarskih fresaka

Da bismo mogli bolje razumjeti srednjovjekovne freske, potrebno se pripremiti: naučiti nešto o povijesti Istre, usvojiti osnovnu terminologiju povijesti umjetnosti i osnove ikonografije te upoznati tehnologiju izrade zidnih slika.

Srednji vijek je dugo razdoblje koje u različitim krajevima različito traje. Sačuvane istarske zidne slike nastajale su od 9. do 16. st. u duhu srednjega vijeka iako to razdoblje kronološki probija njegovu granicu. U 16. st. definitivno se utvrđuje granica između habsburških i venecijanskih posjeda u Istri, međutim, do tada je politička karta Istre bila šarolika. Osim Venecije i Austrije, ovim područjem vladali su Akvilejski patrijarhat, Gorički grofovi, Devinci i drugi sitniji feudalci kojima su u leno osim navedenih vladara posjede davali biskupi čak pet povijesnih biskupija: porečke, pulske, tršćanske, koparske i pićanske. Oni su glavni naručitelji umjetnina u srednjem vijeku, uz lokalnu zajednicu koja je umjetnička djela naručivala najčešće putem bratovština (tadašnjih “udruga građana” i “sindikata”). Rijetko su nam imenom poznati naručitelji, kao i njihovi umjetnici. Iz tame srednjovjekovne anonimnosti prvi izbija Ognobenus Trivisanus, koji je oslikao crkvu sv. Vincenta u Savičenti. Stotinjak godina kasnije pridružuju mu se Albert iz Konstanza, Vincent i Ivan iz Kastva, Antun iz Padove, Klerigin iz Kopra, Blaž Dubrovčanin, Dominik iz Udina i Orlando iz Venecije. I njihovo podrijetlo oslikava šarolikost umjetničke produkcije istarskog srednjovjekovlja.