Urbana povijesna središta

Sve su povijesne jezgre gradova u unutrašnjosti Istre mjesta izrazitog kontinuiteta naseljenosti, jer su nastale na podlozi pretpovijesnih staništa, kasteljera ili gradina. To i ne začuđuje s obzirom na to da se za potrebe stalnog naseljavanja i tada traže teže osvojiva mjesta na uzvisinama. Na istarskom poluotoku tome svjedoči više od četiri stotine tragova gradina iz brončanog i željeznog doba.

Urbanizirani krajolik mijenja se pod rimskom vlašću. Uživajući plodove mira (Pax Romana) od druge polovice 1. st. pr. Krista latinsko i romanizirano autohtono histarsko stanovništvo nastanjuje okolice gradina, podižući stambeno-gospodarske komplekse na plodnom poljoprivrednom području. U primorskom dijelu takve se rustičke vile grade duž cijele obale, od kojih se tek pojedine utvrđuju u nesigurnom kasnoantičkom razdoblju, da bi pružile zaštitu stanovnicima iz susjednih vila i naselja. Pretpostavlja se da u antici niti gradine nisu bile u potpunosti napuštene: neke su služile kao nadzorne točke glavnih pomorskih ili kopnenih putova a neke su opstajale kao središta autohtonih ruralnih zajednica. Mali je broj planiranih antičkih gradova u Istri. Sa sigurnošću se to može reći tek za Poreč, zamišljen prema pravilima rimskog urbanizma, dok se u ostalima zadržava prapovijesna shema, kako u antici, tako i u srednjem vijeku.